Shut the fuck up!!!!

Evo odlučio sam napisat nešto,onako bezveze.Trebao bih pisat radnju,koju sam btw sjebao,al to vam neću pričat ovom prilikom.Uglavnom,skužio sam da sam zadnje vrijeme zbunjen.Gubim stvari,zaboravljam di sam šta stavio,što mi je tko rekao i takve pizdarije.I to me užasno nervira jer mi se to nikad prije nije događalo

Od zadnjeg posta puno stvari se dogodilo,lijepih i ružnih.One ružne su više vezane za školu naravno a ove lijepe su uglavnom ljubavneAl svejedno više je ovih ružnih.Naravno opet imam popravni iz pogodite čega,opet sam sjebao neke stvari i opet mi starci skaču po glavi i živčan sam radi svega toga.I onda da stvar bude bolja,smršavim 4 kg u mjesec dana.Kao imam ih previše pa si to mogu dopustit.

Evo,još malo pa mi maturanti idemo iz ove škole.Rekao bih,hvala Bogu,jer da ostanem još koji mjesec poludio bi više nego što jesam.Treba se upisat na faks,nać neki posao i pritom ostat u Rijeci,kako bi neke stvari ostale na životu.Stvari koje su mi važnije od ijednog faksa.Treba položit vozački,dosta mi je snifanja uznojenih penzionera u jedinici kad idu s place.Neznam dal ste primijetili al penzioneri u jedinici smrde više nego oni u sedmici,ili osmici

Ne da ih baš onako ispitujem,al se osjeti jbg.

Uza sva sranja,a nisam ih još naveo sve,jer ih ima poprilično,ja sam sretan i zadovoljan.Imam skoro sve što mi trenutno treba.

E da.Da li ste primjetili da kad neka osoba napravi,ajmo reć,neko "sranje",tj.neku grešku ili nešto što vam smeta,ona to već drugi dan pokušava ispravit.I radi baš suprotno onome čime vas je uvrijedila.I to vam se čini lijepo.Al valjda nakon par dana,ili tjedana zaboravi na sve to i opet se počne ponašat isto kao prije.Zašto?Ne treba se prisiljavat na nešto što nisi i ne možeš bit.Pusti da se ljudi prilagode tebi,osim ako si zajebana i tvrdoglava osoba,e onda nemam riječi.prijateljstvo zna bit krhko...

nemam pojma što sam ovim htio reć.O tom vam ja pričam kad kažem da sam zbunjen.
nije bitno...

A niš potrudio sam se napisat neš pametno i nije uspijelo.Tako je to kad ideš pisat s namjerom a ne kad ti pukne.Ajd uživajte...

Ojla.Vidim dobio sam tu neku štafetu,i iako mi se zbilja to sad ne da pisat,nešto ćemo smislit.Iako ste primijetili da su komentari na vaše štafete često:"Ha,pa znao sam ja to i prije".Naravno da je to tako kad svi mi koji se meusobno čitamo uglavnom znamo sve jedno o drugom.Ekipa drugašica po blogu su uglavnom naj frendice pa bi bilo zabrinjavajuće da se ne poznaju.Tako je i sa nama.Dobro...ne mogu reć da me baš zanimaju nečije,ajmo ih nazvat "tajne",tako da...Al evo mojih 5 stvari za koje ćete vjerojatno reć da ih znate,al potrudit ću se.

1.čitava moja obitelj,svi moji frendovi tu u Novom,svi prof.u osnovnoj i svi ljudi tu me zovu Toni,iskreno mislim da ni ne znaju da se zovem Anton nego Toni,pa mi je prilagodba na Anton bila teška.Zato mi je drago da su me prozvali Butko...

2.Do sad sam trenirao nogomet,neko vrijeme stolni tenis(onako možda tjedan dana),5 godina rukomet,bivši trener Triglava me zvao trenirat košarku,3 godine boćanje(nemojte se smijat,bilo je fora),završio sam glazbenu (znam klavir i harmoniku).Dakle sport mi je jača strana.To mi jedino i ide.

3.Ovo je stvarno glupo,al s neke tri godine sam skoro ubijen.Od jednog malog(kasniji frend koji je još kasnije pao sa stupa od struje koja ga je stresla i koji kasnije više nije bio normalan,al nije ni ranije) mama me čuvala.Igrali smo se s autićima,i u jednom trenutku klinac je uzeo čekić i odlučio me zatuć s njim.To mi je pričao stari koji je taman došao pa me mali nije uspio opalit.Tako mi bar kažu.Vjerojatno bi bilo težih posljedica.

4.Ovo neki znaju,al ajde.Imam (polu)brata i dvije (polu)sestre.Ajmo reć tehnički.Ujak sam za osmoro(mislim) djece od kojih 5 čak možda i ne znaju da sam im ujak,tj.nisu me nikad vidjela.Dakle imam jaaaaaaako veliku obitelj,al je situacija jako zamršena pa se ona praktično svodi na starce,mog ujaka i dvije tete(treću ne priznam jer je jadna)luda obitelj

5.U životu me zanimaju 3 stvari:Lova,najbolja cura na svijetu i avantura.Prvo dvoje dođe s vremenom i trudom,al ovo zadnje mi se rijetko,čak nikad ne događa.Pod avantura mislim,onako otić negdje u neku prašumu i izgubit se,il ić plovit obalom južne amerike,ronit s morskim psima...Radit nešto što ti digne adrenalin da se usereš od straha.Neznam neš u tom smislu.To je teško izvedivo,al eto to mi je najveća želja.Nisam ja baš za školovanje,sjedenje u uredu,učenje,čitanje.To me deprimira.Zato tu i tamo šetam po bulevardu u 4 ujutro


Evo napisano.Čisto da me ne tlačite.Štafetu neću slat dalje jer su je svi skoro dobili.Evo Jeretu šaljem.Znam da će to bit zabavno.



I još jedna stvar.

Ova maturalna mi izjeda živce.Nitko mi dosad nije bio mrzak u razredu i svi su mi bili ok,al sad mi neki ljudi tako idu na jetra.Dođem doma iz škole,osjećam se kao...Zamislite recimo 30kg zrelog pomidora,onako žarko crvenog.E pa sad zamislite tipa sa lopatom koji histerično mlati taj pomidor ko neki manijak.E pa ja se osjećam ko taj pomidorNemam više ni trunka volje za tu maturalnu,od same riječi "maturalna" me bole crijeva i prosere me.

Zato nek svi odfakaju od mene s riječi maturalna jer ne odgovaram za svoje postupke.

btw ste znali da je račan rođen u logoru?Zato i je komunjara.Al ipak nek ozdravi.

Toliko od mene.ćao drugari

Evo me bando.Fakat ste dosadni sa tim moljakanjima o novom postu,ne da mi se pisat,ljen sam.Al evo.Cvijetić me inspirirao da ga napišem jer neke stvari iz njegova posta ne drže vodu (feštu).Dakle i ja sam bio sa dragim nam cvijetićem u benčiću prošle subote,čak je bio i šegi(!!!).I tako ja i jedna mlada dama koju neću ovom prilikom reklamirat,znali svaku jebenu pjesmu i bilo nam fora,našlo se dvoje ludih pa eto...I sad u priču ulazi isti naš cvijetić,koji je posrao benčić i muziku.On vam je naime znao svaku pjesmu,počev od tajči,preko tošea,severine itd.Dakle prijatelju NE SERI!!!!Bilo ti je dobro,zatukao si zlatana i ovu subotu idemo opet!

Eto,a što se mene tiče,sve po starom.Naslov mi je taj koji je zato jer mi zadnje vrijeme ljudi ful često govore da sam zaouključujući i moju staru,pa kad eto svi to kažu onda tako valjda i je.Dobro,kako prema kome.Al nekad mi neki ljudi ful idu na živce i prestane me bit briga kakav sam prema njima pa jednostavno puknem i steram sve u materinu.Zadnje je vrijeme moja stara osoba na kojoj ispraznim sve loše stvari.Al inače sam miran momak,ne volim agresivu i volim sve što vole mladiMalo sutra.

I sad sam se još sjetio svoje velike pogreške u subotu.Ja kao veliki poznavatelj benčića u kojem sam bio tri put tjedno dvije godine,krenem zbuksat pelin(!!!).Naravno tako dobro sam ga zbuksao da ga više ni mi nismo našli.I to me cijeli tjedan mučilo i peklo...

I btw cvijetiću rekao am ti da ću ti ja napisat to sranje za mat.Nisam još al ću večeras tako da ne brineš.

Evo opet nisam napisao ništa dubokoumno,a i ne da mi se.Rano je.Uživajte.

Evo,dakle vratio sam se.Neznam na koliko dugo,al tu sam.Razlog tome je...Pa,već nekoliko dana uredno pišem mat.radnju o uvaženom gosp.Anti Paveliću i njegovim suradnicima,te se divim njihovim sposobnostima da rade sranja.Do prije par godina sam ful bio ufuran u taj neki nazi shit i crne legije i sve to,al sad mi je fakat od toga slabo jer su ljudi bili kreteni nad svim kretenima.No dobro,to sad nije bitno.I tako nakon svakih 10-tak rečenica popizdim i odem na svakojake čudne,zanimljive pa tu i tamo dosadne blogove i ovakve stranice.Kad ti je dosadno ti je dosadno,šta ćeš.I tako sam evo odlučio malo se zabavit na ovakav način.

Počela je nova godina.Gledam na vjestima, više od 80% ispitanih kaže da će ova bit bolja od prošle.Pa naravno da to kažu kad misle ljudi da im ne može bit gore nego što je,pa su "optimistični"Ja se ne nadam previše jer sam rođeni pesimist.Nravno da mi neće bit bolja.Ulazim u nju sa dvije kulje koje me očekuju već na početku polugodišta,nemam vozački,i dalje morat njušit smrdljive penzionere oko sebe,financijska situacija mi se neće popravit,a i 90% sam siguran da ću imat popravakTako da nema razloga optimizmu.Al ajde,kako kaže ovaj čovjek,i u navećoj tami postoji i najmanje svijetlo.


I tako,svi otišli na skijanje...Nemaš s kim ni popričat kao čovijek.Ne da mi se van i s tugom u očima vidim svoj pelin koji me čeka u stanu...jadan...u mraku.I osjeća se neželjenim.Al i to ćemo ja i Cvijetić promijenit kad se vratim.

Što se promijena tiče...Obećao sam si da ću se malo promijenit i stvari su krenule tim tokom,al eto...sad je sve (Hvala Bogu) po starom.Ako kužite na šta mislim.

E da,što se naslova tiče...
Prubudim se oko 12 i pol,pojedem paštetu,tu i tamo pomiješam s tunjevinom,sve to zalijem s mlijekom.Naravno,kasnije mi nije baš dobro.Popodne na nogomet,pa pisat radnju,pa na večer kod frenda na playstation.I tako već tri dana...
Dobro,lažem,6 dana.

Evo za početak dosta.

(P)Ostanite geekovi!!!